Cančuga se vratio kući! S ove bine sam se u junu osamdesete prvi put objavio u “Urbanoj gerili”, a evo sada “Ukrštene reči” biće da leči, počeo je Zoran Kostić Cane promociju svoje prve knjige poezije u krcatoj Velikoj sali SKC. Publika ga je pozdravila pljeskanjem na šta je on u svom maniru dobacio: “Čemu aplauz, ne treba mi to”, a kada su ovacije ipak nastavljene, uz osmeh je uzvratio: “Dobro, od inata nema goreg zanata, ali hvala vam”.
Odlomke iz knjige čitala je novinarka Dubravka Duca Marković, a dramaturškinja Ivana Dimić, „Cici, stara drugarica“, na početku je kazala:
– Volim Caneta, on je moj drug. Ova knjiga pesama je dobra, možete da ih čitate u raznim prilikama, svaka ima nešto što će vam značiti. Navilkli smo da su Canetove pesme pevane, ali…
…](
Kako bi razbio ozbiljnost kao sa bine u toku koncerta Brejkersa, poručuje:
– Ljudi, zezanje! Rokenrol! Volimo se i to! Nemojte da spuštate kljun! Život je teška šljaka, opaka – kazao je Cane, a onda se šaljivo obratio Duci Marković koja je čitala pesme:
– Dubravka, pesme su se pretvorile u lelek, nećemo da se ubijemo. Život je lep, raspali ti to!

Izvor: ( nova.rs / NovostiPlus.info )