Izložba novih radova slikara Uroša Đurića „Autonomizam sada i ovde” biće otvorena večeras u 19 časova u Galeriji FLU. Dva su povoda za ovu izložbu: 30 godina od “Manifesta autonomizma” koje su Uroš Đurić i Stevan Markuš napisali 1994. godine, i Dan Fakulteta likovnih umetnosti, koji je osnovan prije tačno 87 godina.
– Devedeset posto radova nastalo je ove godine, u svega nekoliko mjeseci. Poziv za izložbu me je zatekao u pravom trenutku, krajem prošle godine, kada sam već u nekoj mjeru počeo da razmatram mogućnost da se nekako obilježi 30 godina od nastanka i objavljivanja „Manifesta autonomizma“ koje smo Stevan Markuš i ja napisali. Poziv je došao iz samog dekanata Fakulteta likovnih umjetnosti, i kada sam saslušao ideju da se sa mojom postavkom započne značajan program koji podrazumijeva ferifikaciju dometa institucije kroz domene autora koji su prošli kroz nju, shvatio sam da je to najbolje mjesto za afirmaciju ideje koja je nastala tokom samog studiranja – rekao je Uroš Đurić, najavljujući svoju izložbu u kontaktu sa medijima, i to na mjestu u kojem je nekada bio čuveni klub „Akademija“.
Autor dodaje da je ovom izložbom pokušao da se vrati u vrijeme kada nije imao ništa.
– Početkom devedesetih nisam imao ništa, osim neke pameti i materijala koji je malo koštao. Pokušao sam da danas 2024. radim na način na koji sam radio tada, kada je bila oskudica pravih uslova za rad. Sada sve to imate, a nemate sredstva. Uvijek postoji određena vrsta nemogućnosti koja vas tera da svoju praksu usmjerite na ono što vam je dostupno. Ta mogućnost da se vidi do koje mjere je dostupno da se stvaraju relevantna umjetnička djela uz pomoć štapa i kanapa, za mene je vrlo korisna. Za mene je ova izložba prije svega usmjerena onima koji studiraju danas, jer će kroz čitav život najviše biti suočavani sa nemogućnostima, a ne sa mogućnostima.
Umetnik se, naravno, dotakao i prostora „Akademije“ koji je značio mnogim mladim ljudima u Beogradu tokom 80-ih godina, pa i njemu.
– Na fakultetu smo učili šta je umjetnost i umjetnička praksa, u velikoj mjeri je zaslužna za to i ova scena kluba, koja je bila neka vrsta eks katedre i dodatne nastave. Upravo ta mogućnost da nekad gore preko dana imate jednu vrstu nastave, a onda navečer imate dole neku drugu, dovela je do jedne razbijene hijerarhije. Gore je visoko elitna ustanova, a dole klub koji je u velikoj mjeri definisao epohu. Ovdje su postavljeni standardi za mnogo toga, što je kasnije raširio „devedesetdvojka“, a prije nas je nešto uzora bio SKC. Jedna vrsta srpskog kontinuiteta postoji, a to je kontinuitet u diskontuitetu. Ovdje svaka generacija umjetnika počinje od nule.
Na pitanje zašto danas takav klub više nije moguć, Đurić kaže da bi sada to bilo nemoguće.
– Na ulazu bi radili „krimosi“. Ko bi to kontrolisao? Čim bi se neki novac vrteo uletele bi šeme. Više ne bi tu bili studenti DIF-a kao nekada.
Istoričar umjetnosti Stevan Vuković, koji je napisao dva teksta povodom ove izložbe, koji će se naći u katalogu, kaže da je Uroš je prije Fakulteta likovnih umjetnosti studirao istoriju umjetnosti.
– I shvatio je da ne želi da interpretira umjetnost tako što će da piše fusnote o nekim umjetnicima koji su živjeli i pravili genijalna djela. Želio je da sve te doprinose koji postoje u istoriji umjetnosti preoblikuje i podvrgne svom autonomnom principu. Ono što je fenomenalno kod njega, to je da možete da ga bacite bilo gdje i on će od datog konteksta i materijala napraviti nešto što je njegova autonomna umjetnost. Sam naziv izložbe „Autonomizam sada i ovdje“ znači da uvijek treba djelovati u konkretnim uslovima i na konkretnom mjestu, i pokušaju da se svi segmenti u kojima se nalazimo preoblikuju u skladu sa principima koju su naši autonomni – smatra Stevan Vuković.
