Ovog ljeta, po treći put, bit će dodijeljena nagrada “Vladan Desnica” za najbolji roman. Dodjela će se održati 24. juna na Kosančićevom vencu za najbolje djelo na srpskom jeziku iz prethodne godine, najavljeno je danas na susretu s medijima u Narodnoj biblioteci Srbije. Iako je nagrada uspostavljena 2022. godine, već uživa veliki ugled u javnosti jer je jedina književna nagrada u Srbiji koju pisci dodjeljuju piscima.
Nagradu dodjeljuje Narodna biblioteka Srbije u čast pisca Vladana Desnice, a dobija je književnik koji je prethodne kalendarske godine objavio roman na srpskom jeziku.
Žiri od devet članova, koji se biraju između najistaknutijih pisaca iz Srbije, odlučuje o dobitniku nagrade. U prethodna dva navrata, članovi žirija bili su: Dušan Kovačević (predsjednik), Vladan Matijević, Vladimir Tabašević, Ljubica Arsić, Milisav Savić, Mirjana Mitrović, Enes Halilović, Vule Žurić i Dejan Stojiljković.
Ovoga puta, s obzirom da neki dosadašnji članovi žirija imaju romane koji mogu konkurirati za nagradu, promijenjeno je njih troje. Ovaj put, ocjenu o najboljem dat će: Dušan Kovačević, kao predsjednik, te Ljubica Arsić, Mirjana Mitrović, Milisav Savić, Goran Gocić, Vule Žurić, Đorđe Pisarev, Mirko Demić i Enes Halilović.
Kada je nagrada uspostavljena, prvi dobitnik “Vladana Desnice” bio je Dejan Aleksić za roman “Petlja”, a prošlog ljeta priznanje je pripalo književniku koji je preminuo 26. januara – Goran Petrović za djelo “Ikonostas”. Prilikom najave ovogodišnjeg “nadmetanja” za najbolji srpski roman, bilo je neizbježno podsjetiti na prethodnog dobitnika, Petrovića.
Direktor Narodne biblioteke Srbije Vladimir Pištalo citirao je Petrovića, s kojim se susretao do samog završetka pisčeva života, ne sluteći da su to “konačni susreti i da ima vremena”:
– Goran je rekao: “Čitao sam priče Vladana Desnice, podsjećao sam se – kakav jezik, kakva poređenja, kakav osjećaj opažanja, kakve slike, kakva prodornost, kakav bol i, samim tim, kakav lijek. Jer, ako ne umijemo opisati bol – šta nas i kako boli, možemo li očekivati pravi lijek i biti izliječeni. Književnost je tu da tome služi.”. Ovaj citat može biti moto svih budućih informacija o Vladanu Desnici. Koliko god bio važan pisac, u širem društvu još uvijek manje poznat. S čarobnom i ciničnom naivnošću, ljudi se pitaju ko je zapravo Vladan Desnica. Taj citat dobro ilustruje tu nedoumicu – ocijenio je Pištalo.
Podsjetio je da pisci dodjeljuju nagradu piscima na dan kada je najduža svjetlost u godini.
– Narodna biblioteka Srbije posjeduje milione knjiga i tradiciju koja seže do početka 19. vijeka, starija je od same države. Ipak, na ovom mjestu imamo svjetlost, prve zrake svjetlosti u gradu i posljednje zalaske sunca. Ovo je mjesto dugotrajne svjetlosti, stoga se svaka nagrada dodjeljuje u tom ozračju svjetlosti – istakao je Pištalo.
Kao pisac, osjetio je potrebu naglasiti da je, dok je na funkciji direktora NBS, trajno isključen iz konkurencije za ove nagrade:
– Moje djelo se ne uzima u obzir one godine kada imam roman (objavio 2023. godine nagrađivanu “Pjesmu o tri svijeta”, prim.aut). Također, članovi žirija ne mogu biti kandidati za nagradu kada imaju roman. Zbog toga smo promijenili tri člana žirija jer su imali romane prošle godine (Vladan Matijević, Vladimir Tabašević i Dejan Stojiljković, prim.aut). Nagrada ostaje visoka za naše uvjete – 12.000 evra. Dok me kolega pitao trebamo li to spomenuti, Duško je rekao da će to ljude najviše zanimati. Uvijek su se ljudi pitali “zar nema previše nagrada, da li previše častimo pisce”. Pisci nisu bogati ljudi. Ponekad organiziramo sajam i glazbenici dobiju 4.500 evra, a pisac 200 evra, što se smatra pristojnom nadoknadom. U usporedbi s drugim umjetnicima, honorari pisaca su vrlo loši. Ne bojim se da ćemo previše počastiti pisce, naprotiv, radujem se svaki put kad ih možemo nagraditi – naglasio je Pištalo, prisjećajući se vremena kada je počinjao kao pisac i kada se očekivalo razumna naknada za tekst, dok se danas takva naknada ne podrazumijeva.
– Jedan moj prijatelj je rekao: “Pisao sam knjigu dvije godine i bio bih zadovoljan plaćom čistačice, izračunajte to i isplatite mi za te dvije godine i smatrat ću da je pošteno”. U tom smislu, komunisti su bili mnogo pravedniji jer su shvaćali da pisci na neki način oblikuju svijest zajednice. Stoga bi pisci trebali osjećati da pripadaju zajednici, a ne biti isključeni kada je riječ o nagradama. Te nagrade nisu socijalnog karaktera, već priznaju da je određena knjiga izuzetna, a u našem slučaju to čine pisci za pisce. To me raduje, jer ne mislim da su pisci osobe pod starateljstvom koje ne znaju što rade, nego im sada dolaze fakultetski obrazovani ljudi da im objasne što trebaju raditi. Dakle, ovo je jedina nagrada koju pisci daju piscima i tako će ostati – zaključio je Vladimir Pištalo.
Predsjednik žirija i dramski pisac Dušan Kovačević istakao je da je Narodna biblioteka Srbije jedna od najznačajnijih ustanova u zemlji te da je nagrada koju dodjeljuju čast za njih koji je dodjeljuju, kao i za laureate, dodajući da će ovo priznanje s vremenom postajati sve važnije.
NovostiPlus.info )
