Geometrija je prisutna u svemu što nas okružuje. Sve što postoji ima svoje dimenzije. Prostor, koji također ima ove elemente, često uzimamo zdravo za gotovo poput vazduha koji udišemo, izjavila je umjetnica Ana Knežević za portal Nova.rs.
Piše: Nikola Marković
U Salonu Muzeja savremene umetnosti Beograda je upriličena izložba „Geometrija praznine / Geometry of Void“ umjetnice Ane Knežević. Na ovoj izložbi su predstavljene tri VR instalacije i dvije svjetlosno-zvučne instalacije u prostoru. Naziv izložbe aludira na “međuprostor koji se dobija u distanci/razlici između fizičkog prihvatanja jasnih i postojećih elemenata, te aktivnosti tijela i čula pri zaranjanju u konstruirani svijet virtuelne stvarnosti”, dok sama postavka predstavlja napredak u radu ove autorice, u kojem su njezini dosadašnji interesi na polju VR i prostornih instalacija udruženi i kompleksniji.
Vaš rad ranije se fokusirao na VR instalacije i svetlosno-zvučne instalacije kao odvojene entitete. Kada ste prvi put dobili ideju o povezivanju ova dva izražajna medija? Da li je to bilo povodom ove izložbe, gdje se u kustoskom tekstu ističe “interesantan razvoj u odnosu na prethodne radove”, ili ranije?
– Već više od 25 godina istražujem prostore kroz različite medije. Počela sam sa slikama i crtežima, zatim prešla na svjetlosno-zvučne instalacije u fizičkim prostorima, ambijente i od 2017. godine VR. Svi moji prostorni eksperimenti imaju zajednički osnov – odnos simetrije i harmonije u prostoru, praznine i energije prostora i promatrača. Harmonija, balans i simetrija su ključne u svim mojim istraživanjima prostora.
Prostor Salona Muzeja savremene umjetnosti mi je, svojim volumenom, omogućio da postavim segment virtuelnog i stvarnog prostora u interakciju. O tome sam razmišljala već nekoliko godina i imala nacrte za druge prostore. Finansijska podrška, produkcija i odličan izložbeni prostor bili su ključni faktori da to sprovedem baš sada.
Naziv izložbe također referira na vašu prvu samostalnu VR izložbu u Srbiji “Geometrija svetlosti”. Vidite li vezu između ova dva rada, odnosno ideje geometrije u njima?
– “Geometrija svetlosti”, “Geometrija praznine” ili “Ozvučena praznina”, instalacija sa Oktobarskog salona 2005, ili instalacija “Zvuk svetlosti” iz 2007. iz Galerije Beograd, instalacija “Light on Void” iz DKSG galerije iz 2011, ili VR instalacija “Voiding the Void” iz 2019. izložena u Culture Hub prostoru u Njujorku… Sve ove instalacije imaju zajedničke osnovne elemente s kojima radim – prostor, zvuk i svjetlost. Osim toga, svaka je vrlo specifična i odnosi se na konkretan prostor u kojem izlažem.
Šta vas umjetnički privlači u geometrijskim odnosima na polju instalacije, općenito?
– Geometrija je prisutna u svemu što nas okružuje. Sve što postoji ima svoje dimenzije. O prostoru, koji također ima ove elemente, često ne razmišljamo mnogo, uzimamo ga zdravo za gotovo poput vazduha koji udišemo. Kroz svoja prostorna istraživanja pokušavam naglasiti prostor praznine, te stvarajući harmonične i balansirane situacije, usmjeravam percepciju promatrača ka sferama suptilne materije, kao važnog dijela stvarnosti.
Nasuprot formalnoj krutosti pojma geometrije dolazi “osjećaj tjelesnog zaranjanja u apstraktne prostore” i “percepcija energije kroz stvarnost i relativni prostor”. Da li ste imali ovu formalnu konceptualnu suprotnost na umu i na koji način se odražava u percepciji djela?
– Za mene geometrija nije kruta – ona je osnova svijeta u kojem živimo. Samo nije vidljiva čulima. Živimo u svijetu dualnosti, gdje suprotnosti čine dio te stvarnosti. Prevođenje dualnosti kroz umjetnost donosi potencijal za novi doživljaj svijeta u kojem živimo, čak i na trenutak. U tom trenutku, vječnost i sadašnjost se mogu susresti ako smo dovoljno budni i prisutni.
Ranije ste izlagali u Salonu Muzeja savremene umetnosti. Kako doživljavate taj konkretan izlagački prostor budući da su vaše instalacije u direktnoj interakciji s njim? Na koji način je taj prostor uticao na način postavke?
– Salon je vrlo intrigantan prostor, posebno energetski, te ima mogućnost transformacije s dodanim zidovima. Volim prostore koji se lako mogu preurediti ili na jednostavan način aktivirati nove situacije, te tako iskoristiti potencijal tog prostora.