Nobelovac Jun Fose je poručio da je umjetnost mir u povodu Svjetskog dana pozorišta koji se obilježava danas.
“Svaka osoba je jedinstvena, posebna a opet ista kao i svi ostali. Naš vidljivi, spoljašnji izgled drugačiji je od svih ostalih, naravno, i sve je to dobro i lepo, ali u svakom čoveku postoji našto što pripada samo njemu ‒ ono što je on sam po sebi. To nešto možemo nazvati njegovim duhom ili njegovom dušom. Ili možemo odlučiti da to uopšte ne označimo rečima, već da prosto ostavimo stvar na miru”, započeo je svoju poruku povodom ovog važnog datuma slavni norveški pisac i istakao da premda smo svi različiti, ipak smo i slični.
Ljudi iz različitih dijelova svijeta su suštinski slični, dodaje, bez obzira na jezik koji govore, na boju njihove kože ili kose.
“Ovo može da djeluje kao neka vrsta paradoksa: da smo potpuno isti, a u isto vrijeme apsolutno različiti. Možda mi predstavljamo paradoks spajajući tijelo i dušu ‒ tako obuhvatamo i najprizemnije, opipljivo postojanje, ali i nešto što prevazilazi materijalne, zemaljske granice”, piše Fose i naglašava:
“Umetnost, dobra umjetnost, uspijeva na svoj predivan način povezati nešto potpuno jedinstveno sa univerzalnim. Omogućava nam da drugačije – strano, moglo bi se reći – razumijemo kao univerzalno. Time umjetnost ruši granice između jezika, geografskih regiona i zemalja. Na taj način spaja ne samo ono što je karakteristično za svakog od nas, već i karakteristike grupa, svake nacije, na primjer. Umetnost ne čini to izjednačavajući naše razlike i čineći nas sve istima, već, naprotiv, pokazujući nam nešto što je drugačije od nas, neobično ili strano. Svaka dobra umjetnost sadrži upravo to: nešto strano, što ne možemo u potpunosti razumjeti, a u isto vrijeme, ipak i razumijemo. Sadrži, da tako kažem, tajnu. Nešto što nas fascinira i gura preko naših granica, stvarajući izvrsnost koju sva umjetnost mora sadržavati u sebi, ali i do koje mora da nas dovede”.
On, kako kaže, ne zna bolji način da se suprotnosti spoje.
“Ovaj pristup je potpuno obrnut od nasilnih sukoba koje često viđamo u svijetu, a koji se prepuštaju destruktivnoj težnji da unište sve što je strano, sve što je jedinstveno i drugačije, često koristeći najnemoralnije izume koje nam je tehnologija stavila na raspolaganje. U svijetu postoji terorizam. Postoji rat. Jer ljudi također imaju životinjsku stranu, vođeni instinktom da vide nekog drugog, stranog, kao prijetnju svom vlastitom postojanju, umjesto kao fascinirajuću misteriju.
Na ovaj način, jedinstvenost – razlike koje svi možemo vidjeti – nestaju, ostavljajući iza sebe kolektivnu sličnost u kojoj je sve što je drugačije prijetnja koju treba istrijebiti. Ono što se izvana vidi kao razlika, u, na primjer, religiji ili političkoj ideologiji, postaje nešto što treba pobjediti i uništiti. Rat je borba protiv onoga što leži duboko u svima nama: nečega jedinstvenog. Ali, to je istovremeno i borba protiv umjetnosti, protiv onoga što leži duboko u svakoj umjetnosti”.
Jun Fose ističe da je sada govorio o umjetnosti općenito, ne samo o pozorišnoj ili dramskoj umetnosti.
“Ali, to je zato što se, kao što sam rekao, sva dobra umetnost, u suštini, vrti oko istog: uzeti potpuno posebne i jedinstvene stvari i učiniti ih univerzalnim. Spajajući posebno i univerzalno i izražavajući to u umjetnosti: ne eliminirajući njenu specifičnost već je naglašavajući, dopuštavaju da ono što je strano i nepoznato jasno zasja. Rat i umjetnost su suprotnosti, baš kao što su rat i mir suprotnosti – jednostavno je. Umetnost je mir”, zaključio je nobelovac.
Bonus video: Mjuzikl „Violinista na krovu“ – Brodvej na Dorćolu
Izvor: ( nova.rs / NovostiPlus.info )