U rubrici „Saundtrek za moj život“ gosti govore o pesmama koje ih inspirišu.
Kantautorka Ana Ćurčin jedna je od najautentičnijih umetnica na domaćoj sceni. Trenutno je aktivna sa svojim bendom Tri Lepe i The Changes bendom. Nedavno je izdala novi saundtrek za igru Highwater, a priprema novi album. Evo koje pesme su za nju posebne:
Brus Springstin – “Blood Brothers”
Omiljene pesme postaju “naše”, tj. bliske i važne. Za mene je to muzika u kojoj vreme stane i sve u meni i oko mene legne na svoje pravo mesto. U ranim dvadesetim sam mnogo slušala Springstina, upijala njegove pesme, moć njegove emocije, velikih aranžmana E. Street benda, jednostavnost u izrazu i osećanju koje uvek izlazi napred, kao i veličinu i kompleksnost u aranžmanima. Brus baš ume da priča priče mnogih života i za mene će njegova muzika uvek biti inspiracija. Jedna od takvih pesama je „Blood Brothers“. Pevala sam neke njegove pesme i stalno razmišljam da uradim obradu ove, ali možda ipak ne bih da kvarim.
Feist – “Love Who We Are Meant To”
Kad zaronim u svet koji Feist napravi sa muzikom, osećam se kao da sam u nekoj svojoj, ali lepšoj i nežnijoj kući, oslobođena straha, puna razumevanja, solidarnosti, tolerancije, nežnosti, prihvatanja baš takvima kakvi jesmo. Iskrenost, emocija, njena senzibilnost, sve to u njenom glasu opčinjava u studijskim verzijama, ali i na koncertnim izvođenjima. Opet, zrelost i sačuvana doza naivnosti koju ona nastavlja da nam daje inspirativna je, a album „Multitudes“ mi je jedan od najlepše snimljenih poslednjih godina, mnogo puta sam ga preslušavala. Uživo izvođenje je potpuni spektakl, jer u formi akustičnog koncerta kombinuje video-art, teatralno-dramski pristup i koncertnu formu na najlepši mogući način, pa je samim tim izuzetno lep i progresivan koncertni performans.
Proto tip – “Sve što boli, proći će”
Hali Gali scena nam donosi novu generaciju muzičara i u toku proteklih nekoliko godina stvorene su pesme koje su nam do sada postale bliske i vode nas u čistu katarzu na koncertima. To je i „Da li“ od Siztpinkera, koja nas vraća u trenutak mladosti kada izazivamo, maštamo sopstvenu budućnost, probijamo se za ličnu slobodu i opet prihvatamo tu iskrenu naivnost bez koje nema stvaranja. „Sve što boli, proći će“ je uteha, razgovor, dodir i nekakva instrumentalna mantra bolu. Za mene je to veoma zrela pesma u kojoj nas nežna i duboka poetičnost Nikole Čučkovića uvodi u katarzu ali i u intimno, fragilno mesto unutar nas, gde zajedno priznajemo jedni drugima da je to ok. Obožavam ovaj bend i radujem se da pratim njihovo stvaranje, a već su nam doneli predivan album koji vas pozivam da poslušate, jer zaista jeste „s ivice sanjanja“.
Bonus video: Ustalasao je Ameriku tvrdnjom da su Bitlsi popularniji od Isusa
Izvor: ( nova.rs / NovostiPlus.info )